INTERVJU – Izetbegović: Galama iz Srbije ima cilj da ušutka bošnjački i probosanski politički faktor

Da li zbog predstojećih Općih izbora, ili zbog posebnih historijskih okolnosti u kojima se naš region nalazi, pojedini zvaničnici u Bosni i Hercegovini sve su glasniji zastupanju svojih secesionističkih težnji, a u tome ih ohrabruju istomišljenici sa druge strane granice. U takvom ambijentu, još uvijek uvjetovanom dešavanjima s kraja prošlog stoljeća, građani naše zemlje osjećaju strah od potpunog zastoja, nestabilnosti pa čak i novih sukoba.

Bakir Izetbegović Bakir Izetbegović
O toj retorici, njenoj ozbiljnosti i opasnosti koju ona nosi, ali i o ostalim važnim dnevno-političkim pitanjima, razgovarali smo sa predsjedavajućim Predsjedništva BiH i predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem.

U posljednje vrijeme možemo čuti izjave srpskih političara da je entitet RS “srpski etnički prostor”. Lideri hrvatskog naroda u BiH otvoreno se zalažu za “hrvatski” entitet ili za “hrvatsku” izbornu jedinicu u Federaciji. I jedni i drugi sve češće se ujedinjuju u tvrdnjama da bošnjačka politika teži dominaciji i da dovodi u pitanje opstanak BiH. Je li riječ o predizbornom dizanju tenzija ili je na sceni ponovno udruživanje hrvatskih i srpskih velikodržavnih projekata na račun BiH?

– Oboje je u pitanju, naročito sa liderom SNSD-a. Kratkoročni cilj je konsolidovati pred izbore vlastito biračko tijelo podgrijavajući nacionalističke emocije. Dugoročni cilj je sačuvati “na vrućem režimu” separatističke emocije i ciljeve, ne dati da splasnu, i čekati pogodan historijski trenutak kad bi se moglo krenuti u realizaciju ratnih ciljeva mirnodopskim sredstvima, referendumima na prvom mjestu. Sa hrvatskom stranom je sve to benignije, njihovi lideri su svjesni da, s obzirom na izmiješanost Bošnjaka i Hrvata, nije moguće definisati teritorij famoznog “trećeg entiteta”, niti ga izdvojiti bez ulaska u opasnu avanturu sa potpuno neizvjesnim ishodom. Stoga se fokusiraju na izdvajanje zasebne strukture koju bi kontrolisali, kapsule da to tako nazovem, unutar institucija Federacije i BiH. Za to im je zasebna izborna jedinica neophodan instrument. I jednima i drugima na putu stoji bošnjačka, odnosno bosanska politika, inkluzivna i ujedinjujuća.

Milorad Dodik gotovo na sedmičnoj bazi vrijeđa Bošnjake, vrijeđa njihova vjerska osjećanja izjavama o ezanu, naziva ih “okupatorima Drine”, negira bosanski jezik, pokušava revidirati Izvještaj o Srebrenici, govori protiv BiH, najavljuje secesiju, ujednjenje sa Srbijom. Šta je pravi odgovor na takvu politiku?

– Dodiku trebaju sukobi, krize, zastoji kako bi dokazao da je zajednički život u BiH nemoguć. On se raduje bujanju nacionalističkih i desničarskih pokreta u Evropi, islamofobiji, otvoreno priželjkuje raspad Evropske unije. Pravi odgovor je amortizovanje takve politike, izbjegavanje i smirivanje kriza. Dok Dodik vrijeđa Bošnjake, mi se apelacijama Ustavnom sudu borimo za prava Srba u kantonima u kojima dominira HDZ. Kad on zavađa, mi pomirujemo, kad on dokazuje da BiH ne može funkcionisati, da nam ništa ne ide, mi dokazujemo da može, da se ipak, unatoč zastojima koje on proizvodi, krećemo u pravom smjeru, ka članstvu u EU-u i NATO-u, jačanju ekonomije i boljem životnom standardu svih građana BiH.

Otežavajuća, i zabrinjavajuća okolnost je da je entitet RS naseljen sa skoro 90 posto Srba, da enitetske vlasti faktički imaju ovlasti države na toj polovini BiH, i da ih koriste za obespravljivanje druga dva konstitutivna naroda. Brojke i ovlasti su neumoljive činjenice, i teško promjenjive?

– U entitetu RS po posljednjem popisu živi skoro 14 posto Bošnjaka, tri posto Hrvata, nešto i Ostalih, dakle nema 90 posto Srba. Ove procente treba pretočiti u učešće zastupnika u entitetskom i državnom parlamentu, što trenutačno nije slučaj. U tim tijelima zaista ima više od 90 posto srpskih zastupnika. Dalje, ogromna rezerva leži u dijaspori, bukvalno stotine hiljada glasova koje bi mogle u jednom danu, u danu nekih budućih izbora, na pozitivan način promijeniti balanse i političke odnose u BiH i RS-u. Radili smo nešto na tome, i registracija dijaspore je blago povećana pred ove izbore. Ali, ostaje ogroman potencijal na kojem ćemo raditi u slijedećim ciklusima. Zato je moja apelacija Ustavnom sudu od prije par godina, kojom su spašene stotine hiljada bh. državljanstava, zaista od historijskog značaja.

Dodik svoje uvredljive i secesionističke izjave često daje u prisustvu najviših zvaničnika Srbije, uključujući i predsjednika Aleksandra Vučića. Niko od njih ne reagira, a ponekada mu i aplaudiraju. Kakva je to poruka?

– Loša, naravno. Ohrabrujuća za njegov šovinizam i destabilizirajuća za odnose BiH i Srbije. Srbijanski lideri vode tu dvostruku politiku, lijepe riječi za BiH, ali i lijepe riječi za one koji su protiv BiH, podrška procesu pomirenja Srba i Bošnjaka, ali i podrška onima koji vrijeđaju Bošnjake, i tako u krug.

U posljednje vrijeme postoji intencija da se pitanje rješavanja statusa Kosova dovede u vezu sa statusom entiteta RS. Šta je motiv, koliko je ta priča realna i koliko je, ustvari, opasna?

– Ta intencija je prisutna odavno, teza po kojoj bi gubitak Kosova Srbi trebali kompenzirati spajanjem Srbije i RS-a. Sada je intenzivirana jer su intenzivirane i aktivnosti na konačnom rješenju odnosa Srbije i Kosova. I ova priča ima dvije dimenzije, dva dometa. Jedan je kratkoročni – uplašiti međunarodnu zajednicu novom destabilizacijom BiH i Balkana i time ishoditi povoljnije rješenje za Srbiju po pitanju Kosova. Drugi je dugoročni, pojačavati tezu da Srbi nakon gubitka Kninske krajine i Kosova nešto moraju dobiti za uzvrat, i čekati povoljne historijske okolnosti da se to realizuje – slabljenje Evropske unije, slabljenje NATO-a, okretanje Srbije Rusiji.

U svakom slučaju, ne postoje ni pravni, ni historijski, ni moralni argumenti po kojima se rješavanje odnosa Srbije i Kosova može povezivati sa BiH i njenim entitetom RS. Status BiH i njenih entiteta je riješen Dejtonskim mirovnim sporazumom.

Srbijanski ministar Dačić je očigledno dobio ulogu “pionira” u Vladi Srbije koji će izaći sa tezama o povezivanju rješenja za Kosovo sa rješenjem BiH, odnosno RS-a. Pri tome mu je očigledno potrebna svađa sa Vama, pa Vas je optužio da ste u govoru na Igmanu izjednačili Srbe sa Hitlerom?

– Na svaku moju riječ se u Srbiji reaguje dramatično i orkestrirano. Kada sam prošle godine za Deutche Welle izjavio da ćemo braniti teritorijalni integritet BiH po cijenu novog rata, hitno je sazvan srbijanski Savjet za nacionalnu bezbjednost – Izetbegović prijeti da će se braniti BiH! Slično je bilo i sa mojom izjavom da ćemo jačati namjensku proizvodnju. Nevjerovatno. Troše milijarde eura na nabavku aviona i ofanzivnih helikoptera, a zabrinulo ih što smo mi proizveli pušku i imamo dovoljno municije. Nekima u Srbiji očigledno treba svađa sa mnom, otud i ova izmišljotina o poređenju Srba sa Hitlerom. Ja sam poredio razaranja zemlje i stradanja ljudi izazvana Hitlerovom i Miloševićevom agresijom na BiH. I nikada nisam optužio cijeli srpski narod za užase koje je diljem Balkana napravio Miloševićev i Karadžićev režim. Povezao ih je Dačić jer mu je sigurno lakše braniti sebe uvlačeći čitav narod u odgovornost za ratne zločine koje je srbijanska vrhuška predvođena njegovim partijskim šefom počinila. Ovakva galama iz Srbije ima za cilj i da se pokuša ušutkati bošnjački i probosanski politički faktor, da ga se obeshrabri ili stavi u defanzivu. Jer, svjesni su da se bez tog faktora više ne mogu donositi nikakve krupne odluke na Balkanu.

Često naglašavate da se Dodik i Čović ne mogu izjednačiti kad je u pitanju destruktivan odnos spram BiH i Bošnjaka. Ipak, između Vas i Dragana Čovića odavno nema komunikacije kakva bi trebala biti između bošnjačkog i hrvatskog lidera. Šta zamjerate Čoviću? Mogu li se i kako popraviti bošnjačko-hrvatski odnosi u cjelini?

– Zamjeram mu što je izabrao krivi metod kada su u pitanju odnosi Bošnjaka i Hrvata u BiH. Umjesto saradnje i definitivnog uspostavljanja povjerenja i međusobne podrške, a bili su sazreli svi uvjeti za to, Čović je odlučio hrvatske politike i ambicije realizovati pritiskom na Bošnjake. Njegov odnos prema bošnjačkim žrtvama udruženog zločinačkog poduhvata koji je predvodio Jadranko Prlić, njegov odnos prema Islamskoj zajednici, odnos prema najjačoj bošnjačkoj stranci SDA i njenim kadrovima, prema državi BiH za koju Bošnjaci nemaju alternativu, trebao je biti drugačiji, korektniji. Udruživanje sa Dodikom dok ovaj vrijeđa Bošnjake i BiH, saradnja sa Beogradom i Zagrebom na račun suvereniteta vlastite domovine ne mogu pomoći da Hrvati u BiH konačno pronađu smiraj. Oni žive izmiješani sa Bošnjacima, i sa nama im je živjeti i sarađivati.

Sa Hrvatskom postoji dosta otvorenih neriješenih pitanja, a jedno od njih je Pelješki most, odnosno pravo BiH na pristup otvorenom moru koje nam susjedi osporavaju. Je li se realno moglo uraditi išta više, bolje, drugačije kada je u pitanju gradnja Pelješkog mosta, koja je otpočela prije par dana? Šta se može poduzeti?

– Ako u Predsjedništvu BiH, u Vijeću ministara i Parlamentarnoj skupštini BiH sjede hrvatski predstavnici koji su spremni aktivno raditi protiv prava BiH na pristup otvorenom moru, onda se teško moglo više uraditi. Najmanje što su zajedno sa nama trebali učiniti je bilo zastupanje izbalansiranog stava – neka Hrvatska spaja svoj teritorij, ali neka prethodno odredi koridor za pristup BiH otvorenom moru u skladu sa Konvencijom UN-a o pravu mora. Nisu to učinili, već su se jednostrano stavili na stranu Hrvatske. Unatoč tome, mi imamo ranije odluke Predsjedništva BiH i novu rezoluciju Zastupničkog doma PSBiH koje nam daju dovoljno osnova da prava BiH branimo pred međunarodnim institucijama. I mi ćemo to učiniti.

Gospodine Izetbegoviću, pred nama su Opći izbori. Ranije ste rekli da ste sigurni u pobjedu kandidata SDA Šefika Džaferovića jer njegovi protivkandidati nemaju dovoljno političkog iskustva i nisu u životu radili ništa konkretno. U međuvremenu se kandidirao i Fahrudin Radončić. Za njega se baš i ne može reći da nema iskustva, već je dvaput bio u trci za člana Predsjedništva BiH?

– Radončić ima mnogo raznovrsnog iskustva, ali nema najbitnije karakteristike koje bi trebale da krase bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Onaj ko predstavlja Bošnjake mora ličiti na njih, dijeliti njihove osnovne vrijednosti, poštovati njihove lidere i historijske ličnosti, raditi uvijek u njihovu korist, nikada na štetu. A Radončićevi mediji su višedecenijskom propagandom, neistinama i napadom na sve i svakoga vrijednog među Bošnjacima nanijeli trajnu štetu vlastitom narodu. Radončić se mijenja kako se mijenjaju okolnosti, uvijek je uz onog za kog procijeni da će jačati. Ne znate s kim će se udružiti i protiv koga će se okrenuti. Avaz je podigao na glorifikovanju odbrane BiH i njenih branioca, a onda je, svjedočeći u Prištini na suđenju Naseru Keljmendiju optužio Bošnjake da su otpočeli rat!? Simptomatičan je njegov odnos prema Aliji Izetbegoviću, treba pročitati šta je Avaz pisao o Aliji prije 20, prije 10, prije pet godina, šta piše u posljednje dvije godine. Trend je jasan – od glorifikovanja i proglašavanja “Ličnošću XX vijeka” stiglo se do potkopavanja i dovođenja u pitanje svega što su Alija, Armija i što smo svi mi radili braneći BiH i Bošnjake. Radončić nikada nije došao na dženazu u Potočare, nikada na Kovače, ni za Bajram ga nećete vidjeti u džamiji. Dakle, nije uz svoj narod i sa svojim narodom.

Trebaju li građani BiH biti zabrinuti ukoliko u Predsjedništvo uđu zajedno Dodik i Čović?

– Trebaju biti zabrinuti ako uđe Dodik, jer će proizvoditi zastoje, konflikte, dokazivati da BiH ne funkcioniše. Čović će to koristiti da pritiskom pokuša izdejstvovati rješenja koja će nas trajno udaljiti od presuda po apelaciji Sejdić-Finci, a time i građanskog, odnosno evropskog principa demokratije i ustroja moderne evropske države. Dakle, bit će to težak mandat, i veoma je važno imati trećeg člana Predsjedništva koji će se znati na pravi način nositi sa tim. Smirenog, kompetentnog, iskusnog bošnjačkog političara.

Kako komentarišete činjenicu da upravo u bošnjačkom korpusu imamo najviše stranaka i kandidata na izborima? Šta su uzroci, a šta mogu biti posljedice takve atomizacije na političkoj sceni?

– Uzroci su pohlepa za vlašću i sistem koji to podstiče. BiH je jedina zemlja na svijetu kojom vladaju petočlane i šestočlane koalicije, koje su uvijek na ivici kvoruma, gdje često jedan, ili dva glasa presuđuju. Svi žele biti taj jedan glas. Željka Cvijanović je to izrazila mnogo direktnije i banalnije – “kupit ćemo dva papka”, i time ostvariti potrebnu većinu u Skupštini. Posljedice su nestabilne koalicije, ucjene, usporen proces reformi. Ako dođe do opasnih kriza u BiH, koje neki planiraju, posljedice mogu biti veoma teške. Nejedinstvo i međusobna svađa, odnosno borba za vlast unutar patriotskog političkog bloka, mogu ohrabriti separatizme i koštati nas gubitka teško postignutog mira.

Opozicija tvrdi da je protekli mandat bio jalov, da vlade predvođene kadrovima SDA nisu uradile skoro ništa. Šta je vaš odgovor na te tvrdnje?

– Opozicija se trudila da to bude tako. Pokušavala je srušiti vlade, razbiti koalicije, spriječiti usvajanje budžeta, zaustaviti reforme. Opozicija je djelovala destruktivno, što je opasno i neodgovorno u situaciji u kojoj se BiH nalazi. Nažalost, često joj se pridruživao i Radončićev SBB, koji je od vlasti uzimao privilegije, a izbjegavao odgovornost, rizične reforme prije svega. Unatoč takvom odnosu, mi smo uspjeli sačuvati koalicije, provesti dio reformi, i rezultati nisu za potcjenjivanje. Pokrenuli smo se na EU i NATO putu, ekonomski pokazatelji prate region, u nekima smo i najbolji u regionu. Prvi smo u porastu izvoza i broja novozaposlenih u realnom sektoru privrede.

Postoji očigledan raskorak između realnosti i percepcije kada su ekonomski pokazatelji u BiH, a naročito u FBiH u pitanju. BiH prati region kada je u pitanju oporavak ekonomije, u nekim segmentima je ispred ostalih zemalja, naročito istočnih susjeda. Najmanje smo zaduženi, najbrže raste naš izvoz, najbrže pada broj nezaposlenih. U proteke 3,5 godine kreirano je 68.753 nova radna mjesta u BiH, od toga skoro 50.000 u Federaciji BiH. Ipak, atmosfera je loša, ima puno nezadovoljstva u narodu, neki i ne vjeruju u ovakve pokazatelje?

– Ovaj mandat je po jačanju privrede bio najuspješniji nakon Dejtona, a 2018. godina obećava rekorde. Javni dug se smanjuje i najmanji je u odnosu na GDP u Evropi, izvoz raste najbrže u regionu, tako je i sa porastom javnih prihoda koji u budžete i fondove unose milijarde KM preko plana, BiH spada među prvih 20 zemalja na svijetu po porastu turističkih posjeta, procent nezaposlenih je pao ispod 20 posto. Moje obećanje o 100.000 novouposlenih u deset godina se ispunjava duplo brže od obećanog tempa. Postići ćemo tu brojku u pet, a ne deset godina ako ovako nastavimo. Građani to još uvijek ne osjete na životnom standardu, još ima mnogo nezaposlenih, medijima nisu interesantne dobre vijesti, opozicija sve dovodi u pitanje i širi nezadovoljstvo, i tu su razlozi za raskorak o kojem govorite.

Predizborni plan SDA “Agenda BiH 2026” odnosi se na sljedećih osam godina. Zašto osam, a ne četiri godine, koliko iznosi naredni mandat?

– Zato što želimo istaći jasan, zaokružen cilj. Do 2026. godine možemo dovršiti historijski ciklus koji je počeo osnutkom SDA 1990. godine, izgraditi državu i društvo za koje možemo reći da su stabilni i uređeni. Do tada kanimo postići članstvo u Evropskoj uniji i NATO savezu, kroz reforme koje će prethoditi članstvu u ove dvije snažne asocijacije dosegnuti evropske standarde u uređenju pravosuđa, administracije, zdravstva, školstva, ekologije. Dovršiti gradnju cestovne i energetske infrastrukture, prije svega autoputa na Koridoru Vc i prstena koji će povezati Sarajevo i Beograd preko Tuzle i istočne Bosne, kao i brzih cesta prema Krajini, Goraždu i Neumu. Broj zaposlenih dići na minimalno jedan milion, nezaposlenost svesti ispod 15 posto, životni standard i kupovnu moć povećati minimalno 50 posto.

Mnogi kažu da je 2026. predaleko, da im je predugo čekati osam godina. Šta će građani konkretno dobiti u međuvremenu, 2019. ili 2020?

– Svakodnevno će se ostvarivati i osjećati napredak. On u bitnim parametrima mora iznositi minimalno pet posto godišnje, u tom procentu će rasti i broj zaposlenih i životni standard. Sredstva za intenzivnu gradnju Koridora Vc, tunela prema Goraždu, brze ceste prema Neumu, Termobloka 7 u Tuzli su već osigurana, i to će značiti masovni angažman građevinske industrije, i svake godine će se skraćivati i postajati konforniji put između bosanskohercegovačkih gradova i naselja. Pristupni fondovi koje ćemo povlačiti svake godine će rasti i iznositi stotine miliona eura. Značajno će rasti i plate i penzije.

U oba doma Parlamenta Federacije je nedavno usvojen zakon o demobolisanim borcima, ali u različitim tekstovima. Hoće li usaglašeni tekst zakona biti provodiv i finansijski održiv? I odakle se mogu namaći dodatna sredstva za njegovu provedbu?

– Amandmane neće biti lako uskladiti jer ima kontradikcija među njima, ali bit će usklađeni. Sredstva je teško namaknuti jer smo već dosegli maksimume kad je u pitanju opterećenje privrede. U svakom od 250 radnih dana u godini bh. privreda izdvoji 3,5 miliona KM za servisiranje boračkih zakona, od toga 2,6 miliona u Federaciji BiH. Privreda ne može više, ne može podnijeti nove namete. Postoji još mogućnost oporezivanja igara na sreću gdje se godišnje obrne nevjerovatnih 1,6 milijardi KM bez značajnijeg poreza za državu. Porez se plaća na hljeb, lijekove, udžbenike, ali postoje zainteresovani političari koji štite kladioničarski lobi, očigledno zbog vlastitog interesa. Klub SDA u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH je nedavno predložio Zakon o oporezivanju igara na sreću koji bi mogao namaći značajna sredstva za demobilisane borce, porodilje i niže nivoe vlasti. Uskoro ćemo vidjeti ko štiti borce, a ko kladioničare.

Ovaj intervju je ogledalo stanja u zemlji, većina pitanja i odgovora su tegobni, zabrinjavajući. Vi tvrdite da je realno stanje bolje od atmosfere koja vlada u zemlji, da političari svojom sebičnošću i populizmom zatamnjuju sliku. Može li BiH bolje, možemo li se izvući iz začaranog kruga prepirki političara koji u konflikte uvlače narod?

– Naravno da možemo. Treba odustati od ratnih ciljeva i nerealnih nacionalnih planova. Prostora ima, prazni se, možete putovati dijelovima BiH i Balkana da ne naiđete na automobil iz drugog smjera po pola sata. Omladine nema, odlazi. Krajnje neodgovorno i glupo bi bilo uvesti mlade ljude u novi sukob oko teritorija. Sve što političari trebaju ostvariti jeste mir i stabilnost. To je prvi od tri elementa koji će ostvariti pozitivnu spiralu napretka i uspjeha. Druga dva elementa su reforme i masovna izgradnja infrastrukture. Na historijskoj smo raskrsnici i na nama je da napravimo izbor.

Izvor: Faktor